Kulturni horizont Tiahuanako možemo pratiti od 800 – 1200. godine n.e. Ime je dobilo po mestu Tiahuanako, koje se nalazi na boliviskoj obali jezera Titikaka, na oko 4000 metara nadmorske visine. Interesovanje za kulturu Tiahuanako počelo je početkom dvadesetog veka kada je poljski arheolog Artur Poznanjski prilikom radova na postavljavanju pruge u Boliviji naišao na ruševine ovog grada. On je procenio da su stare 14 000 godina. Prihvatljivije je ipak mišljenje koje je izneo nemački antropolog Maks Ule, po kome ostaci datiraju između IX i X veka nove ere. Tiahuanako je bio grad koji je nastanjivalo oko 20 000 stanovnika. Smatra se da je to bio religiozni centar (kao Ćavin de Uantar ili Paćakmak), da bi se kasnije pretvorio u zanatski grad u kom su obrađivali bronzu, brusili tirkiz i pravili raskošne keramičke posude. Veličanstvenost zdanja ukazuje na postojanje masovne radne snage, hijerarhijsku podelu rada i primenu inženjerskihi znanja. Svi spomenici koji čine ruševine Tiauanaka nalaze se na jednoj visoravni dugoj oko 1000 i širokoj 450 metara. Većina građevina je sagrađena od velikih monolitnih stubova između kojih se nalaze pravougaoni blokovi od tesanog kamena, postavljeni u više redova. Od posebnog značaja među građevinama je Akapana stepenasta piramida širine 210 i visine 15 metara, za koju se veruje da je imala odbrambenu ulogu. Kako je reč o sušnom područiju, postojali su ozidani kanali za sakupljanje vode, koji si išli do centra. To je bilo neophodno jer je Tiahuanako bio grad u koji su se slivale reke hodočasnika.

Hram Kalasasaja , čije ime je sinonim za Tiahuanako, zauzima površinu od 1755 kvadratnih metara. Omeđen je monolitnim stubovima ukopanim u zemlju, koji podsećaju na menhire (dugački kamen sličan obelisku). Smatra se da je Kalasasaja bila astronomska opservatorija namenjena posmatranju kretanja Sunca. U centru se nalazi monolit Ponse nazvan u čast arheologa koji ga je otkrio, Ponsea Sanhinesa. Na kraju Kalasasaje, nalazi se i Puerta del Sol (sunčeva kapija) jedan od najpoznatijih spomenika kulture Tiahuanako koji su poštovali kult Sunca. Puerta del sol je zasvođena građevina visoka 2 a široka 4 metra. U centru se nalazi antropomorfna figura sa štapovima u rukama dok se celom dužinom ploče pružaju figure krilatih bića postavljene u tri reda. Većina naučnika smatra da centralna figura predstavlja Virakoću, boga tvorca čiji je kult obauhvatio celo područije Anda. Kultura Tiahuanako je, kao što je već rečeno, proširila svoj kulturno-religijski uticaj duž Anda i preklapala se sa kulturom Uari.